Zaklada Slagalica

Lorenz Jäger

Datum objave: 24.08.2017. 09:27:59

Lorenz (Lovro) Jäger, poznati industrijalac, dobrotvor, narodni zastupnik rođen je, vjeruje se, 1826., u Eichstättu, a preminuo 12. studenog, 1888., u Beču. Doselio je u Slavoniju 50-ih godina 19. st., vjerojatno s bratom koji se naselio u Podgoraču. Počevši se baviti preradom drva, 1871. podiže pilanu u Ceremošnjaku, a nekoliko godina kasnije zakupljuje velike šumske komplekse vlastelinstva baruna Prandaua u okolici Koške, Habjanovaca i Poganovaca, gdje podiže parne pilane velikog kapaciteta, čime je postao vodeći industrijalac u preradi drva u Slavoniji (inače, prva parna pilana u Slavoniji podignuta je 1858. u Krivaji kod Orahovice. Osim strojno obrađenog drva, Jäger je proizvodio i ručno rezanu i tesanu građu. Ubrzo je postao poznat diljem Europe kao jedan od najvažnijih proizvođača drvne građe. Prema stanju iz 1881. u Egmeču i Pustinji bilo je zaposleno preko 360 osoba (stalno zaposlenih činovnika i radnika te nadničara) za čije je stanovanje izgradio prostrane zgrade uz prateće sadržaje (učionice, krčme, bolnica s ljekarnom u Egmeču). Za radničku je djecu oba spola uredio u svakoj pilani učionicu s po jednim učiteljem (u Egmeču je za četverorazrednu školu podigao prostranu školsku zgradu). Godine 1881. utemeljio je i jednorazrednu pučku školu u Habjanovcima, kupivši zemljište i sagradivši školsku zgradu te osnovavši posebnu zakladu za potrebe škole. Tvrtka sa sjedištem u Osijeku imala je pogrebno društvo i bolesničku blagajnu za svoje radnike. U svrhu dopremanja drva u pilane, izgradio je šumske željeznice na parni ili konjski pogon. Glavno skladište tvrtke bilo je na Limanu na Dravi. Vlastita je skladišta tvrtka posjedovala u današnjem Komáru u Mađarskoj te Münchenu. Oko 1885., kada je iscrpio šume i ostvario planirani profit, pilane se polako gase, a Jäger se povlači u privatni život te se posvećuje dobrotvornom radu. U Osijeku je kod gradskog poglavarstva utemeljio zakladu za pomoć siromašnima u gradskoj ubožnici. Utemeljio je i zakladu za žensku siročad te zakladu za bolnička mjesta za siromašne pri osječkoj bolnici. Samom gradu Osijeku darovao je 20.000 forinti. Godine 1875. donirao je 500 ft za postavljanje sata na toranj župne crkve u Podgoraču. Bio je jedan od prvih utemeljitelja Slavonskog gospodarskog društva (utemeljenog 1875.). Godine 1887. postao je utemeljiteljni član Hrvatskoga naravnoslovnoga družtva. Godine 1886. jednoglasno je izabran za narodnog zastupnika valpovačkog kotara u Hrvatskom saboru. U valpovačkom je kotaru podizao crkve i škole. U Saboru je bio aktivan do samoga svoga kraja, kada je zbog bolesti zatražio dopust. Otputovao je na liječenje u privatni senatorij dr. Antona Löwa u Beču, gdje je dakle 1888. i preminuo. Do ukopa je bio izložen u svojoj kući u Osijeku u Dugoj ulici (danas Strossmayerova), a pokopan je na osječkom groblju sv. Ane. Pokop Lorenza Jägera bio je događaj koji je okupio čitav Osijek. Na odru su mu iskazali najviše počasti Sabor, Virovitička županija, grad Osijek, grad Valpovo te brojna društva čiji je bio dobrotvor ili počasni član (Humanitas, Ignatz, Građansko streljačko društvo, Katoličko dobrotvorno žensko društvo itd.). Osim dijela imovine kojeg je oporučno namijenio rodbini, veliki je dio namijenio u dobrotvorne svrhe: bolnici za siromašne u rodnom Eichstättu, zakladi za izgradnju osječke gornjogradske župne crkve sv. Petra i Pavla te ponovno osječkoj bolničkoj zakladi za siromašne i osječkoj zakladi za siročad i udovice. Zbog svojih zasluga za razvoj domaće drvne industrije i dobrotvornog rada godine 1887. odlikovan je Viteškim križem Franje Josipa I., a od grada Osijeka dobio je 1886. titulu počasnog građanina. Jedna od ulica u današnjem središtu Osijeka 1888. nazvana je njegovim imenom.