Najveći mecena u hrvatskoj povijesti

JOSIP JURAJ STROSSMAYER rođen je 4. II. 1815. u Osijeku gdje je pohađao i završio pučko i gimnazijsko školovanje s najboljim uspjehom. Bogosloviju je započeo 1829. u Đakovu a završio ju je u Pešti gdje je 1833. doktorirao mudroslovlje (filozofiju) s nepunih dvadeset godina. Nakon kratkog profesorskog rada 1834. godine odlazi u Beč gdje je radio kao jedan od rektorata carskog zavoda Augustineum i kao dvorski kapelan.
Na prijedlog bečkih Hrvata i tadašnjeg hrvatskog bana Josipa Jelačića, car i kralj Franjo Josip I. imenovao je krajem 1849. godine Strossmayera bosanskim ili đakovačkim i srijemskim biskupom; Strossmayer je tom prigodom izjavio: „Moje imenovanje za biskupa jedina je nagrada za 1848. godinu. Ja ću biti prvi narodni biskup“. Papa Pio IX. je 20. svibnja 1850. godine potvrdio Strossmayerovo imenovanje.
Dobrom organizacijom i brigom đakovačko vlastelinstvo je u razdoblju od 1850. do 1900. godine doživjelo procvat postavši uzorno gospodarstvo. Biskupija je svojim vinogradima, stočarstvom, konjogojstvom, njivama i šumama predstavljala osnovicu i oslonac za Strossmayerovu povijesnu ulogu najvećeg hrvatskog mecene.
Svoj rodni grad Osijek Strossmayer je zadnji put posjetio 20. svibnja 1900. godine kada je u svojoj osamdeset i petoj godini posvetio novoizgrađenu osječku župnu crkvu Sv. Petra i Pavla. Preminuo je u Đakovu 8. IV. 1905. gdje je i pokopan, u kripti đakovačke katedrale.
Za vrijeme svog biskupovanja Josip Juraj Strossmayer dao je novo lice i sjaj biskupijskom središtu Đakovu, ali i cijeloj Hrvatskoj. U Đakovo je doveo novi podmladak bosanskih franjevaca, kojima je sagradio bogosloviju, kao i Milosrdne sestre svetoga Križa da svojim karitativnom djelatnošću i školskim radom pomognu hrvatskom narodu. Također je osnovao tiskaru i počeo izdavati „Glasnik biskupije bosanske i srijemske“ , a u razdoblju od 1866. do 1882. je dao sagraditi velebnu đakovačku katedralu. Strossmayer je obnovio i financijski sanirao Hrvatski zavod Svetog Jeronima u Rimu, a za svog života je također nabavljao knjige te staru hrvatsku arhivsku građu razasutu po arhivima diljem Austro – Ugarske monarhije. Stipendirao je mnoge talentirane mladiće u Hrvatskoj koji su kasnije postali plodni i zaslužni kulturni stvaratelji. Propagirao je i novčano obilato pomagao osnivanje srednjih škola po hrvatskim gradovima, otvarao narodne čitaonice, bolnice i slične ustanove.
Strossmayer je 10. prosinca 1860. godine prvoj Banskoj konferenciji uputio pismenu darovnicu u iznosu 50.000 forinti čime je utemeljio Jugoslavensku akademiju znanosti i umjetnosti u Zagrebu (danas Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti). Bio je doživotni pokrovitelj JAZU te je financirao mnoga kapitalna znanstvena izdanja ove najviše kulturne ustanove u Hrvatskoj koja je za njegova vremena imala vrlo plodnu izdavačku djelatnost. Naredne je godine utemeljio Galeriju slika u Zagrebu kojoj je podigao zgradu i poklonio svoju dragocjenu umjetničku zbirku od 288 slika od kojih je dobar dio rad autora europske klasične umjetnosti. Ova ustanova danas nosi njegovo ime – Strossmayerova galerija.
Za svoj rodni grad Osijek Strossmayer je također učinio mnogo. U svibnju 1852. poklonio je početna novčana sredstva za nabavku sprava potrebnih za opremanje fizikalnog kabineta osječke Realne gimnazije, kako bi učenici mogli pojedine grane fizike izučavati u posebnom kabinetu.
Zgrada Glavne gornjogradske učionice (stari dio današnje OŠ Sv. Ane) izgrađena je 28. Svibnja 1868. Godine na prostoru kućnog vrta gornjogradskog župnika. Prostor za izgradnju je predložilo Gradsko poglavarstvo, a odobrio ga je biskup Strossmayer kojem se osobno, kao član Učionsko-građevinsokg odbora, obratio gradski zastupnik Ivan Weinmüller.
Biskup je darovnicom 10. svibnja 1880. godine Tvrđi poklonio zemljište za izgradnju gimnazije za žensku mladež (današnja Ekonomska škola), a 1893. je u novoizgrađenoj zgradi otvorio Dječačko sjemenište, odnosno konvikt (današnja Glazbena škola Franje Kuhača). Svojom financijskom i duhovnom potporom Strossmayer je od 1984. do 1898. aktivno sudjelovao u izgradnji nove gornjogradske župne crkve Sv. Petra i Pavla, današnje konkatedrale.

---