Utemeljitelji i donatori osječkog Muzeja

Osječki muzej je razvio svoju djelatnost na temelju numiznatičkih i historijskih zbirki ove dvojice osječkih donatora

FRANJO LADISLAV SEDLAKOVIĆ (Osijek, 13. IV. 1850. – Osijek, 20. X. 1910.)
Nakon očeve smrti naslijedio je veliku drvaru, koja je stečenim zaslugama dobila „Viteški križ reda Franje Josipa“ , a koja se nalazila nasuprot Sudbene palače u današnjoj Europskoj aveniji i dijelom na sjevernoj strani Šetališta Petra Preradovića.
Živio je i djelovao u rodnom gradu do 80-ih godina XIX. stoljeća, potom je deset godina živio u Beču gdje je surađivao s Numizmatičkim društvom koje mu je 1890. dodijelilo spomen medalju „Uspomena utemeljenja bečkog numizmatičkog društva“. U Osijek se vratio 1890. i u njemu djelovao do smrti 1910. godine.
Bio je dugogodišnji zapovjednik gornjogradskog vatrogasnog društva, predsjednik udruge „Humanost“ i predsjednik Evangelističke crkvene općine; kao član crkvenog vijeća aktivno je sudjelovao u prikupljanju sredstava za izgradnju evangelističke crkve u Osijeku čija je izgradnja počela 1905. godine a završila tri godine kasnije.
Kao veliki sakupljač i ljubitelj starina posjedovao je numizmatičku zbirku od 2.700 primjeraka novca, numizmatičke literature, medalja, arheoloških predmeta, ptica i leptira, porculana i oružja – 17. siječnja 1877. sve je darovao gradu i tako postao jedan od osnivača današnjeg Muzeja Slavonije.

KARLO FRANJO NUBER (Osijek, 4. X. 1872. – Bukurešt, 23. XI. 1935.)
Nakon završene Kraljevske realne gimnazije u Osijeku nastavio je školovanje u na Trgovačkoj akademiji u Grazu. Iako se očekivalo da će se baviti trgovinom, Nuber za taj posao nije bio nadaren, niti mu je bio sklon, unatoč trgovačkoj naobrazbi. Otac veletrgovac, a nakon njegove smrti i majka, za života je nastojao uputiti sina u trgovačke poslove, no Karlo Franjo je od najranije mladosti više bio zainteresiran za nalaze rimske Murse nego za trgovačko zvanje. U Bukurešt je otišao 1918. i ondje ostao do smrti 1935. godine. Njegovi posmrtni ostaci nikada nisu preneseni u obiteljsku grobnicu na gornjogradskom groblju Sv. Ane.
Može se reći da je bio neobičnog karaktera – aktivno se bavio spiritizmom zajedno sa suprugom Marijom koja mu je u seansama bila medij. Pod svakodnevnim hipnozama iz nje se javljala „lijepa Ela“ koja mu je pričala o njegova dva prethodna života. U prvom životu se zvao Caius Flavius Nuber i živio je na dvoru rimskog cara Nerona, dok je u drugom životu pod imenom Fehim Kadrija živio na dvoru turskog sultana Sulejmana Veličanstvenog. Nuber je bio strastven plivač i često je plivao Dravom od Osijeka do Aljmaša. Pošto je uvijek imao dugačku kosu, kod Aljmaša su ga često dočekivali žandari kojima su seljani prijavljivali da je u Dravi „luda žena koja svakodnevno pliva“.
Kao vatreni sakupljač arheoloških predmeta rimske Murse prikupio je do 1895. godine više od 270 primjeraka srebrnog i 4.350 primjeraka bakrenog rimskog novca pronađenog na području središnjeg dijela osječkog Donjeg grada. Iste je godine svoju bogatu numizmatičku zbirku poklonio osječkom muzeju, utemeljenom početkom 1877. godine. Najveću donaciju, 4.304 primjerka slavonskih banovaca i nekoliko stotina primjeraka novca s južnoslavenskog područja, predao je Muzeju 23. rujna 1899. godine.

---